Opelo, naše

 

Opelo, naše

                                                                            Vuković Ivanu

 

nestali smo jer smo bili to što jesmo

nestali jer nismo bili to što nismo

nestali smo jer smo imali previše

nestali jer nismo imali nimalo

bili smo učeni da nestanemo

nastavnice nastavnice kako se to nestaje

bili smo pripremani za glad

i izmireni s činjenicom žeđi

profesore žedan sam

nestali smo jer biti nije značilo imati

a nije značilo ni biti

i osvanulo je tada to krvavo jutro

lepljivo tmasto zgusnuto zgrušano

kada je biti značilo nestati

ne  samo nestajati nego nestati

nestati odjednom

kao rasprsnuti glineni albatros

ili zdrobljeni grumen skamenjene pene

nestali u izobilju neshvatljivih oskudica

u raskošnoj nemaštini nestali

nestali jer smo bili to što jesmo

nestali smo jer nismo bili to što

„ovde su ginuli nepoljubljeni dečaci u kratkim pantalonama“

„ovde su stradale bezgrešne devojčice u školskim uniformama“

„sa ubistvom svakog vrapca svet je teži za jedan kamenolom“

„sa odlaskom svakog čoveka svet je teži za jedan koncentracioni logor“

„2 + 2 = 4“

„Iskaz „Sneg je beo“ je istinit ako i samo ako sneg jeste beo“

„Ti me ne voliš“

„On me je napustio“

„Ona je beskrajno tužna"

„Čehov je bio u pravu mi ne živimo nama se čini da živimo“

bili smo učeni pripremani

bili smo izmireni

nestali smo nestali ako čuješ nestali ne

stali

 

ali

 

 

 

Aleksandar Milanković, avgust 2021.

 

 

 

 

 

Autor fotografije:

Slobodan Kostadinovski Boka



 

Comments

Popular posts from this blog

PESMA O FUSNOTAMA

A MOŽDA JE SVE...

FILOZOF I ŠTAMPARSKI RADNICI