Opelo, naše
Opelo, naše
Vuković Ivanu
nestali smo jer smo bili to što jesmo
nestali jer nismo bili to što nismo
nestali smo jer smo imali previše
nestali jer nismo imali nimalo
bili smo učeni da nestanemo
nastavnice nastavnice kako se to nestaje
bili smo pripremani za glad
i izmireni s činjenicom žeđi
profesore žedan sam
nestali smo jer biti nije značilo imati
a nije značilo ni biti
i osvanulo je tada to krvavo jutro
lepljivo tmasto zgusnuto zgrušano
kada je biti značilo nestati
ne samo nestajati
nego nestati
nestati odjednom
kao rasprsnuti glineni albatros
ili zdrobljeni grumen skamenjene pene
nestali u izobilju neshvatljivih oskudica
u raskošnoj nemaštini nestali
nestali jer smo bili to što jesmo
nestali smo jer nismo bili to što
„ovde su ginuli nepoljubljeni dečaci u kratkim
pantalonama“
„ovde su stradale bezgrešne devojčice u školskim
uniformama“
„sa ubistvom svakog vrapca svet je teži za jedan
kamenolom“
„sa odlaskom svakog čoveka svet je teži za jedan
koncentracioni logor“
„2 + 2 = 4“
„Iskaz „Sneg je beo“ je istinit ako i samo ako sneg jeste beo“
„Ti me ne voliš“
„On me je napustio“
„Ona je beskrajno tužna"
„Čehov je bio u pravu mi ne živimo nama se čini da
živimo“
bili smo učeni pripremani
bili smo izmireni
nestali smo nestali ako čuješ nestali ne
stali
ali
Aleksandar Milanković, avgust 2021.
Autor fotografije:
Slobodan Kostadinovski Boka
Comments
Post a Comment